HSP A NE HDZ BILA JE PRVA STRANKA POD ISTRAGOM I ZABRANOM DJELOVANJA

Hrvatska je opet po neznano koji put potvrdila svoju lošu reputaciju da je mala zemlja za velike laži. Sredinom tjedna USKOK je poslao obavijest vladajućoj stranci da pokreće istragu protiv HDZ-a radi povrede Zakona o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba i svi su se takozvani vrsni pravni i in znalci razbacivali neistinitim izjavama da je to prvi puta u takozvanoj demokratskoj Hrvatskoj da se protiv jedne parlamentarne stranke pokreće istrage o njezinim kriminalnim i koruptivnim radnjama. Međutim istina je potpuno suprotna od iznesenih tvrdnji o upravo sramotna za razne komentatore iz redova odvjetnika, novinara, sveučilišnih profesora i drugih koji su se natjecali u svojem neznanju i pogrešnom baratanju sa elementarnim povijesnim činjenicama.

NA SLICI: ZBOG OBRANE VUKOVARA HOS RASPUŠTEN HSP ZABRANJEN

Naime, 30. rujna 1992. godine Tuđmanov režim u svojoj zaslijepljenoj mržnji prema HSP i njezinom predsjedniku Paragi pokrenuo je putem Državnog odvjetnika Republike Hrvatske, inače nemoralnog i nesposobnog pravnika Stjepana Hercega, zahtjev za zabranu Hrvatske stranke prava jer da su se za to stekli Ustavom i zakonom utvrđeni uvjeti.

Zločin Hrvatske stranke prava bio je osnivanje postrojbi dragovoljaca HOS-a za obranu Vukovara i drugih ratišta širom Hrvatske i BIH. U zahtjevu proslijeđenom Ustavnom sudu RH je navedeno da je predsjednik stranke bio ujedno glavni zapovjednik HOS-a, da je HOS bio ilegalna paravojna organizacija izvan ustroja Hrvatske vojske, da je u njezinim redovima bio veliki broj stranih državljana, da je predsjednik stranke i zapovjednik HOS-a vršio mobilizaciju, da su oformljene mnogobrojne vojne jedinice, da je HOS branio svoje sjedište u Starčevićevom domu, da su vršena promaknuća i diljeni vojni činovi, da je poslano 300 dragovoljaca HOS-a u obranu Vukovara što pokazuje ilegalno, nasilno i rušilačko djelovanje HOS-a u organizaciji Hrvatske stranke prava posebno u pogledu zbivanja u istočnoj Slavoniji i u svezi pada Vukovara.

Zločinački Tuđmanov režim u tom zahtjevu za zabranu rada Stranke prava zaključuje da HSP kroz duži vremenski period nasilno ugrožava demokratski ustavni poredak Republike Hrvatske i da raspolaže sa stranačkom vojskom pod nazivom HOS.

Međutim, odlučnim djelovanjem Stranke prava pod vodstvom njezinog legalnog predsjednika, naum režima nije proveden do formalnog čina zabrane, ali je zabrana praktično izvedena godinu dana kasnije, državnim udarom na HSP kada je aktom HDZ-a smijenjeno cjelokupno legitimno vodstvo stranke, članstvo raspušteno a na čelo stranke instaliran suradnik jugoslavenskog KOS-a i krivotvoritelj magisterija ogrezao u lopovluk i pljačku širokih razmjera. To se je dogodilo za vrijeme dok je pred Vojnim s udom u Zagrebu predsjedniku stranke trajalo suđenje zbog navodnog rušenja ustavnog poretka osnivanjem postrojbi dragovoljaca HOS-a.

Onima koji su Đapića proizveli upravo se obistinjuje prognoza njihovog predsjednika iz zagrebačkog Remetinca da tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. U toj političkoj septičkoj jami svoje zasluženo mjesto dobiti će i njihov politički klon uz pomoću kojeg su uništili Hrvatsku stranku prava i zabranili joj rad 28. rujna 1993. godine.

MORALNI IMPERATIV DOKINUTI TITOV ALI I TUĐMANOV TRG U ZAGREBU

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma podržava građansku inicijativu Krug za trg o preimenovanju javnih površina u Hrvatskoj, koje nose imena po nekadašnjim nositeljima totalitarnih sustava, i komunističkog režima, tako i po (masovnom) zločincu Titu, odnosno zalažemo se za promjenu naziva Trga maršala Tita, u Zagrebu, ali se ne slažemo s prijedlogom Slavena Letice!

NA SLICI: TRG TITOVOG ŠEGRTA ISTOGA ZANATA

Apsolutno je, sa stajališta ljudskih prava, neprihvatljivo, da se Trgom maršala Tita imenuje neki trg u zagrebačkoj gradskoj četvrti Dotrščini, kao oblik kompenzacije za preimenovanje Trga maršala Tita, u Zagrebu (kod HNK i Sveučilišta), što predlaže sociolog Slaven Letica, čiji je prijedlog na tragu njegove knjige o konfederalnoj Jugoslaviji, kao kompenzaciji za federalnu Jugoslaviju, u vrijeme pada Berlinskog zida, i nakon 70 godina jugoslavenske, i 45 godina komunističke diktature, nakon koje ništa osim samostalne Hrvatske nije dolazilo u obzir!

Slaven Letica ne shvaća da se zlo ne smije zamijeniti drugim zlom, i da preimenovanje trga, koji nosi naziv po zločincu Titu, nije stvar kompromisa ili trgovine, nego ponosa, morala, dostojanstva, povijesne istine, i civilizacijskih dostignuća razvoja demokracije - ljudskih prava!

Prijedlog Slavena Letice, da se Trgom maršala Tita imenuje javna površina u Dotrščini, kao mjestu žrtava fašizma, predstavlja samo jednu stranu medalje, jer na drugoj strani piše da su komunisti u Dotršćini strijeljali, odnosno ubijali svoje žrtve, te je Dotršćina mjesto zločina komunizma, i fašizma. Trg u Dotršćini trebao bi se nazvati Trgom žrtava totalitarizma, što onda znači da se radi o trgu u spomen na žrtve oba totalitarizma, fašizma i komunizma, što je u duhu rezolucije Europskog parlamenta o osudi fašizma i komunizma.

Republika Hrvatska mora raskinuti s komunističkom prošlošću, i ne skrivati se iza antifašističkog mita, zvan “Tito“! “Valter“ (Tito) je kao doušnik zloglasne Staljinove tajne policije NKVD bio od 23. kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941. u ugovornom savezništvu s nacistima, odnosno fašistima, i usred Drugog svjetskog rata tražio ustupke od Hitlera, sklopivši s Wehrmachtom separatno primirje, što je bilo suprotno antifašističkoj Savezničkoj koaliciji, odnosno Atlantskoj povelji o nesklapanju primirja s Osovinom od koje se zahtijevala kapitulacija. Dok su partizani ginuli kao guske u magli na Neretvi i Sutjesci, Tito ih je izdao, i pregovarao s Nijemcima, postigavši dogovor o nenapadanju željezničke pruge Zagreb – Zemun, oslobađanju nekih partizanskih ratnih zarobljenika, među njima njegove ljubavnice Herte Haas, i prestanku ofenzive Osovine na Neretvi, odnosno progona partizanskih snaga.

NA SLICI: ZAGREPČANI VOLE NAJVEĆEG KRVNIKA VLASTITOG NARODA PA GA ČASTE TRGOM MARŠALA

Nakon Drugog svjetskog rata je antifašistički mit “Tito“ izvršio progon hrvatskih antifašističkih demokrata iz Hrvatske seljačke stranke, i Radićeve udovice, Marije Radić, koji su kao civili nevini osuđeni od Vojnog divizijskog suda Jugoslavenske armije, maršala Tita, u Zagrebu (Nova Ves), i poslani u jugoslavenski komunistički koncentracijski logor “Viktorovac“ kod Siska, među njima kasniji tajnik dr. Juraja Krnjevića, Zvonimir Kunek, i urednik glasila Hrvatske seljačke stranke, Narodni glas, Ivan Bernardić, osuđen zbog verbalnog delikta na kaznu od 12 godina logora!

U dokumentima britanskog konzulata, u Zagrebu, od 5. lipnja i 4. srpnja 1946. godine, upućeni u Foreign Office, u London, spominje se progon Hrvatske seljačke stranke od strane Komunističke partije Jugoslavije i maršala Tita:

Upravljači u ovoj zemlji su odlučni da unište tu stranku [HSS], i u mislima hrvatskih seljaka... U međuvremenu dr. Bakarić i njegova vlada nastavlja radom bez osnovnog mandata od naroda. U Hrvatskoj nisu se održali izbori od vremena oslobođenja, a to što vlada ne želi održati javne izbore očevidan je dokaz kako oni znaju da narod nije za njih...

Nadalje se britansko ministarstvo vanjskih poslova izvještava o agitaciji Titovih generala na radničkim skupovima o tome da narod pripada komunističkoij partiji:

...General Žigić dao je uzbudljivi govor sa ciljem da ljude potakne protiv Zapadnih sila ... Tumačio je o potrebi Jugoslavenske armije da sudjeluje u borbi protiv stranih imperijalističkih sila protiv kojih su u ratu davali svoju krv ... ostaje sumnja da dugoročno gledajući nema nade da će biti mira između vlade [komunističke vlade] i hrvatskog naroda. Dok postoji ovaj režim biti će terora, ljudi će noću nestajati, i sve ono što se suprotstavlja biti će zgaženo. I tisak će biti poslušan režimu ... Ima mnogo mladih ljudi koji su izbačeni iz škola samo zato što su govorili protiv režima. Nedavno više od njih 60 uhapšeno je u Zagrebu, tri iz razreda u kojem je jedan dečko kojeg poznam. Ovi mladi ljudi biti će optuženi ... Razlog je jasan. Žele naučiti mladost da se pokori, a oni koji to ne učine, izgubiti će osnovna ljudska prava, što je kazna koja vodi njihovoj degradaciji i mizeriji.

Zagrebačka skupština, pod vodstvom SDP i HDZ, unatoč očitim dokazima o titoističkom teroru, i dalje ustrajava na Trgu maršala Tita? Je li oni uopće znaju tko je bio Tito, ili brane mit, zvan Tito? Koliko štete nanose povijesnoj istini, koliko koče demokratski razvoj Republike Hrvatske, i svijest o razlikovanju zla od dobra, koliko štete, i ljagu, nanose Zagrepčanima koje s Trgom maršala Tita vode u zabludu, prkoseći demokratskom svijetu!

Titoistički režim je svoje postojanje gradio na lažima, a od toga nije daleko ni deklarativno demokratska vlast u Republici Hrvatskoj, koju od 1990. u pravilu, i u većini čine bivši komunisti, i koja je preuzela kult ličnosti maršala Tita, i na lažima se održavala na političkom životu, odnosno na vlasti.

Nekoliko stotina tisuća preminulih, pokojnih osoba u biračkom tijelu Republike Hrvatske je vladajućim strankama, i bivšim komunistima i udbašima, omogućilo dugogodišnju vladavinu, dok višestranačke izborne kontrole nije bilo, niti je ima!

U Moldaviji su na izborima također glasovale mrtve osobe, tako da je čak i po imenu komunistička partija pobijedila godine 2009. na višestranačkim izborima, dakle, 20 godina nakon pada Berlinskog zida, ali tamo je svjesni narod barem prosvjedovao, i (fizički) razbio tamošnji pseudoparlament, dok je hrvatski narod totalno zarobljen – Hrvati su podlegli kultu laži koji su titoisti širili gotovo 70 godina u hrvatskoj javnosti, trujući tu javnost, i stjećući lažima prednost u svome materijalističkom životu, i svojim oportunističkim karijerama, ostvarujući jednu za drugom pirovu pobjedu.

Goran Jurišić, voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma

HRVATI I SRBI RATNI SAVEZNICI

IN MEMORIAM ANTE PARADŽIK 1991-2011

Rukovodstvo režimske Hrvatske radio-televizije još jednom je u svojoj sramotnoj povijesti dokazalo izdaju hrvatskih nacionalnih interesa kao u doba diktature predsjednika Franje Tuđmana, s tim da ovaj puta u goste nije pozvan nekadašnji komunistički glasnogovornik totalitarnog režima Slobodana Miloševića, ili neki četnik, nego stručnjak i tajni agent bivše Kontraobavještajne službe JNA koja je isplanirala i organizirala srpsku pobunu u Hrvatskoj iz 1990. godine, i velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku, nekadašnji novinar zagrebačkog komunističkog tjednika Danas, Miroslav Lazanski, koji je sudjelovao i u huškačkoj kampanji vrha tzv. JNA protiv generala Martina Špegelja, prvog ministra obrane Republike Hrvatske, kada mu je KOS JNA montirao tajno snimanje radi njegova planiranog uhićenja pod optužbom krijumčarenja oružja odnosno naoružavanja Republike Hrvatske i izmišljenog plana o likvidaciji Srba.

NA SLICI: DR FUAD MUHIĆ, ANTE PARADŽIK I DOBROSLAV PARAGA - NEKAŽNJENI ATENTAT NA ANTU PARADŽIKA 21. RUJNA 1991. ZA KOJEG NAREDBODAVCI NIKADA NISU KAŽNJENI NEUSPOREDIVO VEĆI ZLOČIN OD PLJAČKE HRVATSKE

Miroslav Lazanski, gostujući u Dnevniku 3 Hrvatske televizije dana 13. rujna 2011. godine, pozvan da komentira rat u Libiji odnosno navode da su libijski pobunjenici, koji su s vlasti srušili diktatora i Mesićeva prijatelja Moamera El Gadafija, strijeljali nekolicinu srpskih i hrvatskih plaćenika, odgovorio je, na pitanje voditelja emisije – Je li moguće da Hrvati i Srbi „nakon prošloga rata“ [voditelj nema pred srpskim gostom snage povijesne činjenice nazvati pravim imenom velikosrpske agresije] zajedno, rame uz rame, ratuju u Libiji? – „da to nije prvi put da Hrvati i Srbi ratuju zajedno, jer da su Hrvati i Srbi zajedno, rame uz rame, ratovali u Bosni.“

Ovaj, iako cinični odgovor Miroslava Lazanskog ipak je istinit, jer je povijesna činjenica da su HVO i Vojska Republike Srpske zajedno ratovali protiv Armije BiH, sa ciljem podjele Bosne i Hercegovine.

Ujedno je Miroslav Lazanski usred Zagreba demantirao predsjednicu vlade Republike Hrvatske, Jadranku Kosor, koja u svrhu neproglašene predizborne kampanje i dodvoravanja hrvatskom biračkome tijelu i nacionalistima, odjednom, nakon godina šutnje, glumi da navodno štiti hrvatske nacionalne interese, i s tim u vezi opovrgava srbijanskog predsjednika Tadića, navodeći da prošli rat nije bio građanski rat nego velikosrpska agresija, i da su u Oluji Slobodanu Miloševiću razbijeni zubi, što je bio njen odgovor na Tadićevu primjedbu pred glavnim tužiteljem haaškoga tribunala ICTY u Beogradu, da je Jadranka Kosor prilikom proslave Oluje u Kninu 2011. pozdravila “ratnog zločinca“ generala Gotovinu.

Umjesto da Tadića uputi na svog prijatelja i saveznika Milorada Dodika koji javno podržava ratnu zločinku Biljanu Plavšić, dočekujući i pozdravljajući je prilikom njena puštanja iz zatvora nakon odležane kazne, i na činjenicu da je Ante Gotovina još uvijek nevin jer nije pravomoćno osuđen nego samo u prvom stupnju, ona kao pravnica odgovara kao neka baba s placa, dok joj Boris Tadić usred Zagreba servira Miroslava Lazanskog putem svoje kosovsko-udbaške agenture na Hrvatskoj radio-televiziji, i javno je opominje neka se drži činjenica da su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević surađivali u ratu, koji je bio velikosrpska agresija, što srpska strana ne priznaje, ali to i nije najvažnije što bivša srpska zaraćena strana i službeni Beograd priznaje ili ne, nego je važno što Hrvati misle i znaju, koliku svijest imaju, i zašto pristaju na laž o svojoj povijesti? (Na tragu „ludila“, ali prije bi se reklo na tragu Tuđmanove politike prema BiH je činjenica da su čitatelji izdanja zagrebačkog Večernjeg lista za BiH izabrali za političara godine Milorada Dodika koji bosanskim Hrvatima nudi lažne darove u vidu trećeg [hrvatskog] entiteta u BiH.)

WikiLeaks-depeša ne dokazuje da Franjo Tuđman nije sudjelovao u podjeli BiH

WikiLeaks je u nizu tajnih dokumenata ministarstva vanjskih poslova S.A.D. objavio i razgovor predsjednika Franje Tuđmana s američkim senatorom kojemu je rekao, da bi NATO i Amerikanci trebali bombardirati postrojenja bivše jugoslavenske vojne industrije u Srbiji, i spomenuo da Izetbegovićeve brojke o muslimanskim žrtvama nisu točne, odnosno drugim riječima, Franjo Tuđman je pred Amerikancima uslijed velikosrpske agresije umanjio broj velikosrpskih žrtava, što je više nego sramotno, čak i kad bi bila istina da je bosanski predsjednik pretjerivao u navođenju broja žrtava.

“Tuđman je Moynihanu prenio i dojmove iz BiH i Sarajeva, gdje je situaciju ocijenio 'vrlo teškom', ali je rekao i kako su pretjerane procjene Alije Izetbegovića kako su srpske snage ubile 128.000 ljudi i silovale 30.000 djevojčica i žena.“ (Objavljena depeša WikiLeaks, izvor internetska stranica televizije NOVA TV, www.dnevnik.hr od 15. 9. 2011.)

Predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović, možda je u javnosti pretjerivao u navođenju nesrpskih žrtava velikosrpske agresije, ali u svjetlu činjenica da je Bosna i Hercegovina bila od jugoslavenske i srpske strane razoružana, njeno stanovništvo goloruko izloženo četničkim pokoljima i bestijalnim klanjima odnosno genocidu, u najmanju ruku začuđuje što je Franjo Tuđman u razgovoru sa senatorom Danielom Patrickom Moynihanom u studenome 1992. kritizirao uveličavanje žrtava projekta “Velike Srbije“ ako je navodno bio protivnik toga projekta, kako tvrde njegovi apologeti koji ne prihvaćaju povijesnu činjenicu da je Franjo Tuđman dijelio Bosnu i Hercegovinu sa Slobodanom Miloševićem, a ako čak i priznaju tu činjenicu, onda navode da je to bio odličan Tuđmanov potez, čime dokazuju ne samo svoje zablude, nego i jednu neobjašnjivu iracionalnost, što je opasno!

Veliki sociolog svoga vremena, austrougarski i zagrebački istraživač dr. Ivo Pilar, je početkom 20. stoljeća hrvatskim političarima budućnosti jasno i glasno predočio u svojoj knjizi stoljeća, Južnoslavensko pitanje, da svako prelaženje Drine od strane Srbije znači smrt za svaku buduću hrvatsku državu koju je vizionarski nazirao da će biti osnovana jednoga dana, i da Hrvatska samo u savezništvu sa Bosnom i Hercegovinom može kao nezavisna država i međunarodni subjekt preživjet, dok je njezina propast matematički programirana ukoliko takvo savezništvo između Zagreba i Sarajeva na postoji.

„Posebna karakteristika rata u Bosni su bili slučajevi organiziranog i sustavnog silovanja – ili prisilnih trudnoća, što je bio svjesni cilj Srba. Istražiteljska misija Europske zajednice [prethodnice od Europske unije] napisala je izvješće u siječnju 1993. u kojemu se procjenjuje kako su bosanski Srbi silovali približno 20.000 bosanskih Muslimanki u takozvanim 'logorima za silovanja'... U lipnju 1994. godine je dovršena studija komisije za ratne zločine Ujedinjenih naroda o području Prijedora u sjeverozapadnoj Bosni, u kojoj se zaključuje kako su srpske snage ubile ili deportirale 52.811 osoba samo s tog područja...“ (Izvor: The Times od 02. 6. 1994., str. 12.)

Dakle, je li bilo 20.000 silovanja koliko je navela međunarodna zajednica, ili 30.000 o kojima je govorio Alija Izetbegović potpuno je irelevantno, kao i da li je ubijeno ili protjerano 50.000 ili 130 tisuća nesrba, jer je bitna činjenica da je srpska strana počinila genocid u BiH nad Hrvatima i Muslimanima/Bošnjacima, i bitno je također da je Franjo Tuđman usred rata kritizirao Izetbegovićevu brojku silovanih žena od strane srpske soldateske, što je vrlo indikativno na kojoj strani u ratu se Franjo Tuđman borio, naime, na velikosrpskoj strani protiv nacionalnih interesa Hrvatske, i time je počinio veleizdaju Republike Hrvatske koja je potkrijepljena slijedećim dokazom, a ne samo time da je bio jamac Daytonskog sporazuma kojim je Srbija prešla Drinu i uspostavila granice svojih nacionalnih interesa na rijeci Uni, 40 km od Zagreba u genocidnoj tzv. Republici Srpskoj:

Likvidacija zapovjednika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Bosni i Herecegovini, i člana glavnog stožera Armije BiH, generala Blaža Kraljevića, i osam stožernih časnika, dana 9. kolovoza 1992. godine, predstavlja povijesni dokaz da je predsjednik Tuđman s vođom agresije na Hrvatsku i BiH, Slobodanom Miloševićem, dijelio međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Tuđmanov tajni prijedlog Amerikancima u studenome 1992. da bombardiraju srpsku vojnu industriju nije dokaz da s Miloševićem nije dijelio BiH jer politički saveznici nisu prvi puta u povijesti međusobno paktirali i ratovali, na primjer pakt Molotov – Ribbentrop odnosno savezništvo između Hitlera i Staljina što Hitlera nije priječilo da svog saveznika oslabi, i napadne ako i kada mu je to bilo u interesu. (I Staljin je za vrijeme trajanja nacističko-komunističkog pakta dao rasporediti milijunsku vojsku Crvene armije uz demarkacijsku liniju između 3. Reicha i Sovjetskog Saveza u istočnoj Europi, ne samo Hitler.) Isto tako prijedlog da se bombardira Srbiju je na tragu toga da ratni saveznici, ako bi si međusobno vjerovali, bili bi naivni, a oslabljena srpska vojna industrija i srpska vojska bila je u interesu Franje Tuđmana da od strane svog saveznika Slobodana Miloševića ne bude moguće prevaren i iznenađen, odnosno da ga ne poklopi jednim udarcem, s obzirom na ogromnu nadmoć u naoružanju koju je srpska zaraćena strana imala; tko u takvim uvjetima ne bi bio za to da se takvoj moćnoj zaraćenoj strani malo potkrešu krila? Na koncu, ni Slobodan Milošević nije bezrezervno vjerovao Franji Tuđmanu nego ga je držao u šahu s pobunjenim Srbima u Republici Hrvatskoj koje je ostavio na cjedilu tek u Oluji 1995. godine nakon što je Franjo Tuđman obavio svoj dio posla oko podjele BiH, a i u Oluji su se obojica predsjednika dogovorili, tako da su pobunjeni Srbi iz Knina i južnog sektora UN od Miloševićeva režima naseljeni u okupirani dio istočne Hrvatske i Vukovar, a Slobodan Milošević je pak još za vrijeme Oluje preko svog saveznika Carla Bildta iz Švedske, tada međunarodnoga diplomata, lansirao u svijet laž da je hrvatska zaraćena strana izvršila etničko čišćenje hrvatskih Srba, međutim, ako se dio stanovništva preseli iz jednog okupiranog područja u drugi, onda nema govora o etničkom čišćenju. Na tom tragu dogovora je i posjet Tuđmanova izaslanika Hrvoja Šarinića uoči Oluje Slobodanu Miloševiću, što je dokaz suradnje između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića.

„... Unutarnje podjele među bosanskim Hrvatima, odnosno između pojedinaca poput Stjepana Kljuića, koji je želio suradnju s Muslimanima radi očuvanja jedinstvene Bosne i Hercegovine, i Mate Bobana, koji je područja republike naseljene Hrvatima želio pripojiti Hrvatskoj, razriješene su Bobanovim imenovanjem umjesto Kljuića i, po nalogu Zagreba, ubojstvom Blaža Kraljevića, vrlo uspješnog zapovjednika oružanih snaga Hrvata i Muslimana koje su se pod nazivom Hrvatske obrambene snage (HOS) borile protiv Srba....“ (Izvor: Lukić i Lynch, Europe from the Balcans, str. 209., 212. i 215., i Sabrina P. Ramet Balkanski Babilon – Raspad Jugoslavije od Titove smrti do Miloševićeva pada, str. 240.)

Kao što je poznato, HOS se borio za teritorijalno jedinstvo Bosne i Hercegovine u ratu za nezavisnost i slobodu protiv velikosrpske agresije 1992. godine, i naravno, za nezavisnost i slobodu Republike Hrvatske tijekom velikosrpske agresije 1991. godine.

Pošto su predsjednik Franjo Tuđman, i njegov šef tajne službe Josip Manolić, odgovorni za višestruko ubojstvo hrvatskih branitelja na čelu s generalom Blažom Kraljevićem, što je dokazano i time da je udbaški SZUP izmrcvarena tijela, od terorističke tzv. Kaznene bojne HVO-a ubijene, devetorice hrvatskih branitelja i domoljuba, organizatora obrane od velikosrpske agresije, prenio iz Hercegovine preko državne granice u Split na obdukciju, i vratio ih natrag na područje BiH. Time je RH ujedno dokazala da ima nadležnost nad tim slučajem, dok DORH laže da nije nadležan nego da je nadležno isključivo bosansko-hercegovačko državno odvjetništvo, što je prozirno prebacivanje loptice na drugi teren odnosno kukavičko i licemjerno prebacivanje odgovornosti na drugog da se ne otkrije strašna tajna da su predsjednik Franjo Tuđman i njegov dželat i ratni zločinac Josip Manolić dali ubiti Blaža Kraljevića i osmoricu drugih Hrvata. Na koncu, ne postojanje istrage od strane hrvatske kriminalistike i istražnog suca u svezi ubojstva generala Blaža Kraljevića u ondašnje vrijeme kada je počinjen zločin, i današnje vrijeme, dokazuje umiješanost Tuđmanove vlasti u ratni zločin nad hrvatskim braniteljima, i veleizdaju predsjednika Tuđmana koji uslijed velikosrpske agresije ubija organizatore obrane od velikosrpske agresije!

Ne može se DORH i krim-policija MUP RH izgovarati da je ubojstvo nad Blažom Kraljevićem i pratnjom počinjeno u susjednoj državi, i time oprati ruke kao Pilat, jer već je i međunarodni sud ICTY u nekoliko predmeta i pravosudnih presuda dokazao da je predsjednik Tuđman imao kontrolu nad Hrvatskim vijećem obrane u BiH, i bio odgovoran za postupke ratnog zločinca Mate Bobana koji je bio jedan od sudionika urote protiv vodstva Hrvatskih obrambenih snaga.

Tužitelj u predmetu Šestorice (general i gl. zapovjednik HVO, Slobodan Praljak i dr.) rehabilitirao je HOS kao onu vojnu snagu koja je politikom predsjednika Hrvatske stranke prava, Dobroslava Parage, branila teiritorijalno jedinstvo Republike BiH za vrijeme rata, dok je HVO razbijao teritorijalno jedinstvo BiH, a politika HDZ-BiH kao produžena ruka Tuđmanova HDZ u RH dijelila BiH sa Srbima; u tu svrhu ne samo da je na dan pada Vukovara 18. 11. 1991. u Zagrebu osnovana “Hrvatska zajednica Herceg-Bosne“, nego je ta Zajednica 1993. proglašena “Hrvatskom Republikom Herceg-Bosnom“, čime je i formalno taj teritorij otcijepljen od Republike BiH tijekom hrvatsko-muslimanskih oružanih sukoba koji su kulminirali u tjednima nakon likvidacije vodstva HOS-a u kukavičkoj udbaškoj zasjedi u Kruševu kraj Mostara, jer je HOS bio prepreka opstanka “Hrvatske zajednice Herceg-Bosne“, i hrvatsko-srpskog ratnog savezništva u BiH protiv legalne i legitimne vlade u Sarajevu, i Armije BiH, odnosno HOS je bio prepreka podjeli BiH između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića.

Franjo Tuđman je u siječnju 1993. priznao u Zagrebu, na sastanku s Karadžićevim izaslanikom Nikolom Koljevićem, tzv. Republiku Srpsku, a HTV je u emisiji Latinica prikazao snimke kako hrvatska zaraćena strana pod kontrolom vrhovnika Franje Tuđmana predaje bosanskim Srbima (srpskoj pobunjeničkoj vojsci i srpskom agresoru JNA) nebrojene cisterne s naftom za vrijeme rata kojim su Srbi pokretali svoje tenkove, pucajući i na Hrvate na tragu etničkog čišćenja Hrvata u Bosni od strane srpske zaraćene strane odnosno agresora.

„... Neodlučnost Zapada je uvjerila hrvatske tvrdolinijaše kako je došlo vrijeme za dogovor sa Srbima i pripomogla je stvaranju protumuslimanske koalicije bosanskih Hrvata i Srba u lipnju te godine [1993.] Neposredni učinak je bio prestanak gotovo svih borbi između Hrvata i Srba u Bosni, prodaja nafte bosanskim Srbima [izvor: Judah, The Serbs, str. 247] i koncentriranje vatrene moći bosanskih Hrvata samo na Muslimane, sastanak između hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i srpskog predsjednika Miloševića 16. lipnja [1993.] i sastavljanje zajedničkoga srpskog-hrvatskog plana za podjelu Bosne i Hercegovine. Lord Owen i Thorvald Stoltenberg, koji je zamijenio Vancea na mjestu posrednika Ujedinjenih naroda u svibnju 1993. godine, prilagodili su se novonastalim prilikama, odnosno srpsko-hrvatskoj koaliciji, i Owen-Stoltenbergov plan koji je 20. kolovoza predstavljen zaraćenim stranama dosljedno se držao srpsko-hrvatskog plana...“ (Izvor: Sabrina P. Ramet Balkanksi Babilon – Raspad Jugoslavije od Titove smrti do Miloševićeva pada, poglavlje: Diplomacija uvažavanja zahtjeva: druga faza, str. 244.)

Na koncu, na podjelu Bosne i Hercegovine su odmah nakon sastanka Milošević-Tuđman u Karađorđevu i Tikvešu iz ožujka i travnja 1991. upozoravali hrvatski oporbeni političari Ivan Cesar iz demokršćanske stranke i predsjednik Hrvatske stranke prava, Dobroslav Paraga.

Posljedica suprotstavljanja Tuđmanovoj politici bilo je otimanje i razbijanje obiju oporbenih stranaka, progon pravaškog čelništva, ubojstvo dopredsjednika stranke prava Ante Paradžika, višestruko ubojstvo generala Blaža Kraljevića i osam časnika HOS-a, politički sudski proces protiv Dobroslava Parage pred vojnim sudom RH u Zagrebu 1993. godine (presuda je bila oslobađajuća, što je potvrdio Vrhovni sud RH, i HOS tim rješenjem priznao kao dio HV, što je F. Tuđman negirao, proglašavajući HOS fašističkom paravojnom organizacijom, a istu kvalicikaciju o HOS-u je davao Slobodan Milošević), i na koncu razbijanjem oporbene demokratske i parlamentarne Hrvatske stranke prava, i njena predaja nakon državnog udara Tuđmanova režima u rujnu 1993. u ruke optuženog tajnog agenta KOS-a JNA, Ante Đapića („ekstremni desni političar Ante Đapić“, kako ga bez navodnika navodi povjesničarka Sabrina P. Ramet u svojoj knjizi, na str. 199., Balkanski Babilon, objavljena u Zagrebu, 2005.)

Praksa crnih fondova HDZ-a i krivotvorenja izbora još iz devedesetih u doba predsjednika Franje Tuđmana

Nakon što se 2011. de iure razotkrivaju crni fondovi HDZ-a iz doba premijera Sanadera za financiranje predizbornih kampanja HDZ-a, čime su izbori također protuustavni i protuzakoniti jer su druge stranke stavljene u podređeni položaj, može se ustvrditi da ta praksa nije od danas i jučer nego je bila “normalna“ u devedesetim godinama kada je Tuđmanov HDZ i F. Tuđman osobno “pobjeđivao“ na svakim izborima koji su uz to bili i krivotvoreni, a da se ne govori da je F. Tuđman 1997. protuustavno po treći puta postao predsjednikom Republike iako Ustav doslovno nalaže i dopušta da se predsjednikom Republike može biti samo dva puta.

„... I delegacija KESS-a, koja je od 30. srpnja do 4. kolovoza 1992. boravila u posjetu Hrvatskoj, došla je do zaključka kako se [predsjedničke i parlamentarne] 'izbore održane [2. kolovoza] 1992. u Hrvatskoj ne može smatrati slobodnim i pravednim.“ (Izvor: Parliamentary and Presidential Elections in an Independent Croatia, August 2, 1992 (Washington, D.C.: CSCE, kolovoza 1992.), str. 30.

Izvješće Komisije za europsku sigurnost i suradnju potvrđuje i navode predsjednika Hrvatske stranke prava 1861., Dobroslava Parage o krivotvorenim izborima, koje je naveo i na položaju predsjednika Hrvatske stranke prava odmah nakon predsjedničkih i parlamentarnih izbora 1992. godine, i potkrijepio i sudskom tužbom zbog krivotvorenja izbora, uz dokazni materijal u vidu originalnih izbornih listića, pronađenih u kontejnerima za smeće, a koji su bili zaokruženi na ime oporbenih predsjedničkih kandidata Ivana Cesara i Dobroslava Parage, od kojih je najviše zaokruženo bilo na ime kandidata Dobroslava Parage. Krivotvorenje predsjedničkih i parlamentarnih izbora potvrdilo je neformalno i veleposlanstvo Savezne Republike Njemačke u razgovoru sa Dobroslavom Paragom i dr Ivanom Cesarom 1992. godine.

Na koncu, predsjednik Izborne komisije, Zlatko Crnić, doživio je prometnu nesreću u kojoj je poginuo prije proglašenja službenih rezultata. Franjo Tuđman u svakom slučaju nije istinski pobijedio na predsjedničkim izborima 1992. godine nego je ušao u drugi krug s Dobroslavom Paragom koji je bio jedini pravi oponent autokratu i diktatoru Franji Tuđmanu, dok je Stjepan Mesić otišao u odnosu prema Tuđmanu u oporbu iz straha od optužnica haaškog suda, a ne zbog protivljenja podjeli BiH u kojoj je i sam sudjelovao, jer upravo je Stjepan Mesić kao Tuđmanov izaslanik došao u BiH i smijenio Stjepana Kljuića s položaja predsjednika HDZ-BiH.

Lažni oporbeni „vođe“ Mesić-Manolić 1994.

Stjepan Mesić kao navodni veliki protivnik podjele BiH bio je samo dobar glumac. Na koncu, on i Josip Manolić, nakon što su 1994. otišli u oporbu, zalagali su se za plan kontaktne skupine stranih veleposlanika svjetskih sila za podjelu Republike Hrvatske kroz Plan Z-4, a ne samo za podjelu Bosne i Hercegovine.

U oporbi ni Stjepan Mesić ni Josip Manolić nisu stradali od Tuđmanova režima, što je također dokaz da su samo hinili oporbu, strahujući od haaških optužnica za ratne zločine koji su počinjeni s hrvatske strane za vrijeme podjele BiH odnosno hrvatsko-muslimanskih sukoba.

Naprotiv, kad je predsjednik HSP 1861. Dobroslav Paraga koncem devedesetih kazneno prijavio Josipa Manolića zbog osnovane sumnje u sudjelovanje u ubojstvu zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Stepinca, koji je likvidiran sustavnim trovanjem što je potvrdilo vatikansko povjerenstvo, i to kao činjenicu navelo u jednoj od točaka objašnjenja beatifikacije Stepinca kao žrtve komunizma, Tuđmanov režim, koji je kontrolirao sudstvo i pravosuđe, nije povodom Paragine kaznene prijave protiv Josipa Manolića reagirao odnosno proveo istragu protiv prijavljenog Manolića, nego je zaštitio Josipa Manolića na način da je Josip Manolić tužio D. Paragu za klevetu, te je povodom te tužbe odmah sazvana rasprava pred Općinskim sudom u Zagrebu, dok povodom Paragine kaznene prijave nije do danas sazvana sudska rasprava pred Županijskim sudom u Zagrebu, uz lažno objašnjenje da je navodno nastupila zastara.

Na koncu je Manolićeva tužba protiv Parage pala u vodu jer nije dokazao da ga je oklevetao, naprotiv, potvrđena je povijesna istina da je Alojzije Stepinac otrovan od strane titoističkog režima kojemu je Manolić služio zajedno s Franjom Tuđmanom kao vjerni pas sve dok obojica nisu pali u nemilost diktatora Tita i skinuti s vlasti, jer kako reče Francois-Rene de Chateaubriand – Kad se u muku poniženja čuju samo lanci robova i glas gospodara, kada sve pred tiraninom drhti i kada je opasno dobiti njegovu naklonost isto kao što je opasno pasti u njegovu nemilost, tada dolazi povjesničar da osveti narode. Uzalud se Neron veseli svojim djelima, već je rođen Tacit.

VUKOVAR 91. BIO JE PRODAN I IZDAN!

Obračun između vodećih aktualnih i bivših visokih dužnosnika Hrvatske demokratske zajednice, stupanj njihove međusobne posvađanosti, i raznorazni zločini koji 2010. godine izlaze na svjetlo dana, i koji su povezani s djelovanjem te stranke predstavlja možda Božju kaznu koju moraju otrpjeti, a s njima i svi oni koji su godinama odnosno dva desetljeća okretali glave od bolne ali nužne istine – Samo istina će vas osloboditi (Isus, Biblija).

Način na koji se Vladimir Šeks i Ivo Sanader međusobno optužuju, na osnovi čega na površinu izlazi sav prljavi veš vladajuće stranke HDZ, simbolizira užas zlodjela koje su njezini vodeći predstavnici de facto počinili, a o čemu dva desetljeća svjedoče izvorni i istinski pravaši kojima je HDZ zabranio djelovanje, i uništio hrvatski suverenitet koji su pravaši pod vodstvom Dobroslava Parage stvorili, obranili i osigurali, da bi banda lopovska sve stvoreno uništila i poharala kao što su skakavci, opisani u Bibliji, sve oko sebe požderali – u znak kazne koja očekuje ljude kad su neposlušni, kad ne slušaju riječ Božju, kad su oholi i sebični, kad predvode narod i u njegovo ime žive u grijehu, počinivši zločine sve vrste, a najgori su oni među vladajućima u Republici Hrvatskoj koji se prave da vjeruju u Boga kako bi obmanuli vjernički narod hrvatski!

Kao što je Hrvatsko pravo online tvrdilo, to se i ostvaruje, naime, istina s vremenom izlazi na svjetlo dana, tako i istina o Franji Tuđmanu i Hrvatskoj demokratskoj zajednici, istina o Tuđmanovom Domovinskom ratu, o Vukovaru, o privatizaciji i pretvorbi usred rata kada je nije smjelo ni trebalo biti, o pljački hrvatskog narodnog gospodarstva nakon rata sve do danas, o tajnim pregovorima i dogovorima nominalnog hrvatskog vrhovništva s velikosrpskim agresorom na Hrvatsku i BiH i zločinačkim režimom Slobodana Miloševića, o trulim dogovorima i kompromisima Banskih dvora i Pantovčaka s međunarodnom zajednicom odnosno sa Zapadom na štetu hrvatskih nacionalnih interesa, istina o ulozi Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u obrani Hrvatske i BiH od velikosrpske agresije, istina o ubojstvu dopredsjednika Hrvatske stranke prava i načelnika ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga, Ante Paradžika, i generala Blaža Kraljevića te mnogih drugih hrvatskih branitelja i pravaša ubijenih od izdajničke ruke, istina o veleizdaji koje je vrhovništvo na čelu s Franjom Tuđmanom počinilo nad Vukovarom, predizborne obmane čelnika Hrvatske demokratske zajednice, istina o krivotvorenju izbora devedesetih, a i kasnije, čak i krivotvorenje unutarstranačkih izbora u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, kako sada svjedoči i Šeks, a o čemu je posvjedočio i drugi akter u svemu tome, Branimir Glavaš kojemu je pravaško vodstvo najavilo 2000.g. što će ga čekati od strane njegovih i njemu sličnih s kojima se družio i stvarao trule paktove s neprijateljima pravaštva među kojima se neki lažno predstavljaju pravašima, kradući identitet poštenih jer inače ne bi mogli opstati i postojati. Krađa je grijeh i zločin!

Istina je bolna, ali nužna za otrežnjenje Hrvata koji su svojim okretanjem glave uništili smisao hrvatske države, smisao plemenite ideje Oca domovine Ante Starčevića o hrvatskoj državi i njenom narodu koji se stoljećima časno borio za svoju slobodu i pravice, ali kojega uvijek iznova njegova elita ostavlja na cjedilu, i koja je počinila izdaju, kako u Prvom svjetskom ratu, tako u Drugom svjetskom ratu i u Tuđmanovom Domovinskom ratu koji nije nikakav Domovinski rat nego rat za hrvatsku slobodu i nezavisnost, ali umišljena bagra uspjela je i u tome da je povijesnim događajima, bitnima za hrvatsku povijest, promijenila nazivlje, čak i izgled hrvatskog državnog i nacionalnog povijesnoga stijega su uspjeli promijeniti i nametnuti narodu kao nešto sasvim normalno, iako je sve što su radili bilo nenormalno, i sve što su takli, upropastili su.

HSP 1861. je davno 2000.g. tvrdio da je vodeća struktura HDZ zločinačka organizacija, i danas se klupko polako odmotava, polako ali sigurno dolazi vrijeme otrežnjenja. Šteta što je otrežnjenje došlo sa velikim zakašnjenjem, jer je u međuvremenu hrvatska država upropaštena, opljčkana i prodana – izdana. Neće biti neka satisfakcija čak ni ako HDZ završi na smetlištu povijesti, ali barem išta nego ništa! Oni koji su mržnjom i sebičnošću uništavali hrvatstvo, drukčije nisu zaslužili!

Oni koji u ime HDZ-a danas opet odlaze u Vukovar, na 19. obljetnicu pada grada-heroja u ruke velikosrpskoj bandi, nemaju nikakvo moralno pravo odavati počast Vukovaru kojega je HDZ izdao u ratu i nakon rata. Vukovar je Republici Hrvatskoj osigurao državnu nezavisnost, i hrvatskom narodu suverenitet. HDZ Vukovarom od trenutka izdaje manipulira, i godinama na njegovoj muci profitira, ali doći će vrijeme podnošenje računa. Mnogi vladajući od 1990. do danas su pravnu državu olako shvaćali, i izigravali je, minirali pravni poredak, dok se danas zorno vidi kada se samo malo otvori prostor za funkcioniranje pravne države, koliko je svrhovito se zalagati za pravni poredak, jer progonom kriminala istina kao da se iznova rađa.

Za svaku je osudu relativiziranje povijesnih činjenica, njihovo izokretanje i povijesni revizionizam koji provodi predsjednik Ivo Josipović, koji na zločinački način izjednačava hrvatske žrtve velikosrpske agresije sa žrtvama agresora ne bi li udovoljio Srbiji i međunarodnoj zajednici koja je također izdala Vukovar i cijelu Hrvatsku koju nije htjela, koja joj je pepeljuga ali koja je znala ponosno dići svoj barjak u znak slobode i nezavisnosti, sviđalo se to nekome ili ne.

Nije bitno što drugi misle o nama, bitno je što mi jesmo. Ne možemo promijeniti svijet, ali možemo sebe promijeniti, i vrijeme je da krenemo putem istine i pravde! Na nama je da dokažemo što mi kao narod jesmo, dali heloti ili slobodni ljudi. Izbor je na nama, kao i u prošlosti, a što naši preci nisu znali iskoristiti zbog korupcije svoje elite, i zbog nespremnosti da se sa korumpiranim spodobama obračuna, i da zločince kazni i lustrira. Nismo ni komunističke zločine istražili niti titoističke zločince kaznili, naprotiv, tzv. hrvatska elita je sve zločine Tita i njegove bande zataškala, počinitelje zaštitila, a njihove žrtve oklevetala. Nije ni čudno da isti ti zločinci i danas skrivaju istinu o Vukovaru i da zajedno s velikosrpskim apologetima kleveću hrvatske žrtve, kada su desetljećima skrivali istinu o komunističkoj diktaturi i zločinima.

Vukovar simbolizira junački otpor njegovih hrvatskih branitelja-dragovoljaca i bojovnika iz redova državotvornih Hrvata. HOS i pravaši su bili u Vukovaru kad je trebalo, na pravom mjestu u pravo vrijeme. Zato su Vukovar zapamtili njegovi neprijatelji, srpski agresor i domaći izrodi koji se uvijek iznova 18. studenog svake godine vraćaju na mjesto zločina. Ove godine se na mjesto zločina vratio i sin srpskog akademika Ljubomira Tadića, tako da ne čudi kada proglašava Oluju zločinom, a velikosrpsku agresiju navodno “jugoslavenskim građanskim ratom“, iako se bitka za Vukovar nije vodila u Jugoslaviji nego u Hrvatskoj. Čak i ne čudi kad bivši komunisti iz Hrvatske potvrđuju laži svojih saveznika iz beogradskog pašaluka kad su oni i njihovi preci nekoć zajedno rušili temelje hrvatske državnosti, međutim, ideja o hrvatskoj državi i pravedno uređenoj iznutra, kako je pravaški nauk tumačio Ante Starčević, neuništiva je.

Na koncu treba reći još jednu istinu, Vukovar se nalazi na savjesti Europske unije čiji je smisao postojanja, načelno postavljen od njezinih osnivača, Roberta Schumana, također izokrenuti i uništen u korist profita, a sve što leži na novcu nužno propada dok vječno živi ljubav i vjera u Boga, što je odgovor na sve izazove europskog Babilona.

Grobar pravaštva je još tu!

Sabor
HSP ima novog predsjednika i počasnog predsjednika! Danijel Srb je novo lice na čelu HSP-a, a ništa drugo nismo ni očekivali! Đapićav đak iz Đapićeve kuhinje antipravaštva! Naravno Đapić nije otišao, on je počasni predsjednik svoje privatne prčije i glavni savjetnik Danijela Srba, koji se neće moći osloboditi Đapićevih repova, a ovaj ih je imao podosta! Doveo je stranku na rub ponora i samo malo nedostaje da ta ista padne u ponor pa da svi istinski pravaši odahnu!

Nove "pravaške" stranke
Ruža Tomašić nije htjela biti u Đapićevoj fotelji, pa nije dugo čekala da osnuje svoju stranku. Kako bi razbila pravaštvo (po nalogu ZNA SE), osnovala je HSP Dr. Ante Starčević. Ta stranka ima veliku podršku medija, a mediji nisu javni već partijski servis, pa se možete zapitati kome služi Ruža i njezini sljedbenici! Imao sam mali okršaj sa Ružom na Facebooku, kojim je dokazala da joj pristaje pridjev antipravašica, dok je neki nazivaju Ruža Hrvatske. Naime Ruža je najavila ujedinjavanje pravaša i spomenula je i HSP 1861, pa sam gorio od želje da joj postavim deset pitanja, kao 10. Božijih zapovjedi, na što sam dobio jedan odgovor! U nastavku pročitajte pitanja i jedan odgovor, a time završavam sa Ružom i veselom družinom oko nje!

G. Tomašić, Drago mi je da je netko otvorio Vaš profil, pa ga koristim, kao dobru priliku da Vam javno postavim nekoliko pitanja!Nadam se da neću udariti u zid cenzure na Vašem profilu, jer to ne bi priličilo jednoj pravašici!

1. Kako to da ste nakon svih ovih godina, tek sada spoznali tko je Anto Đapić? Ja to znam od 1993!

2. Osnovali ste još jednu pravašku stranku, pa samim time razbijate pravaški korpus još više i neznam kako namjeravte osnivanjem još jedne pravaške stranke ujediniti pravaše??

3. Ujedinjujete pravaše, kojeg pravaškog čelnika ste do sada kontaktirali?

4. Dali još uvijek mislite da je Dobroslav Paraga naručio ubojstvo dopredsjednika Ante Paradžika?

5. Ako da kako ćete se udružiti sa tim istim Paragom?

6. Ako ne. Kada se namjeravate javno ispričati Dobroslavu Paragi za te optužbe?

7. HČSP i A-HSP Vas optužuju da ste produžena ruka HDZ-a, a Vi ste?

8. Tko bi bio najbolji izbor za sadašnji posrnuli HSP?

9. Imate veliku podršku medija, koje kontrolira HDZ i SDP, smatrate li to uspjehom ili?

10. Što ćete ispraviti/napraviti da Vam mi koji nismo Vaše pristaše povjerujemo?

Hvala! Bog i Hrvati! Za Dom Spremni!

Odgovor: Stjepane, vrijeme će pokazati!

Udruživanje "pravaša"
Da se vratim na sabor otete HSP. Na tom velebnom događaju prisustvovali su Josip Miljak i Dražen Keleminec! Ne trebam posebno pisati tko su ti ljudi jer se zna tko su. Taj dvojac je došao podržati svoju sestrinsku stranku i pružiti joj "pravašku" ruku u ovim teškim vremenima, jer će od sada Đapić pričati nebuloze kroz Danijela Srba, a to nije nimalo lako! Što sada na ovo reći? Grobar je još tu, a Keleminec i Miljak u velikom stilu odlaze na sabor i nude udruživanje i koalicije! Đapić, mali Đapić i visoki Đapić! Odvratno! Tko sa vragom tikve sadi, od glavu mu pucaju! Baš će biti zanimljivo vidjeti koliko će trajati brak iz interesa?! Jedno im je svima zajedničko, a to je da mrze Dobroslava Paragu i da su ga izdali! Od ovih silnih udruživanja neće biti ništa, tako da ne očekujete velike promjene na pravaškoj sceni, jer sve je to luk i voda!

Bog i Hrvati!

Saslušanje svjedoka ubojstva Blaža Kraljevića

FTV izvjestila o saslušanju svjedoka ubojstva Blaža Kraljevića!
Tužilaštvo HNK-a počelo saslušanje svjedoka ubistva Blaža Kraljevića
Mostar, 26.10.2009 - FTV
Tužilaštvo HNK-a danas je počelo saslušanje svjedoka ubistva Blaža Kraljevića, komandanta HOS-a i generala Armije RBiH, te osam njegovih bliskih saradnika, koje se dogodilo 9. augusta 1992. godine u Kruševu kod Mostara. Saslušan je Edib Buljubašić, tadašnji poručnik HOS-a, a trenutni zatvorenik u KPZ-u Zenica.

Kraljevićevi saborci ubistvo Blaža Kraljevića smatraju političkim antentom, koji je organiziran radi pripreme sukoba ARBiH i HVO-a, te podjele BiH. Većina pripadnika nekadašnjeg HOS-a i danas, 17 godina nakon mučkog ubistva Blaža Kraljevića, uvjerena je da je za sve znalo vodstvo tadašnje Hrvatske.

Saborci smatraju da je Vice Vukojević, nekadašnji sudija Ustavnog suda Hrvatske, jedan od odgovornih za nikad razjašnjeno ubistvo iz zasjede Blaža Kraljevića i njegove pratnje, a kao egzekutore ovog zločina dio Kažnjeničke bojne na čelu sa Ivanom Andabakom. Oni smatraju i da mnogi koji su učestvovali u njegovoj egzekuciji nisu među živima, ali da nalogodavci ubistva jesu i da trebaju biti kažnjeni.

IZVOR: FTV BiH

Ubojice Blaža Kraljevića i njegove pratnje 9. Kolovoza 1992 u Kruševu kraj Mostara, će napokon izaći pred lice pravde, ako ga ima u susjednoj BiH, kada ga već nema u RH! Odavno se zna tko su naredbodavci i ubojice Blaža Kraljevića i pratnje, ali nije bilo sluha u RH da se provede istraga i osude zločinci! Ako se prisjetim ubojstva dopredsjednika HSP-a Ante Paradžika i njegovog slučaja, mislim da bi slučaj Kraljević mogao imati isti završetak, jer bojim se da nikome nije stalo do istine i pravde! Dobroslav Paraga je više puta upućivao na neriješen slučaj Kraljević, ali je medijski mrak u RH napravio svoje. Hrvatima je bitno što će napraviti Ante i Simona, čime se zabavlja Neven Ciganović, a nije bitno što se pljačka država, što ne funkcionira pravna država, nije im bitno što Vlada prodaje teritorije i da srljamo u EU kao guske u magli! Pitanje je treba li nam pravna država ili više volimo kaos! Hrvati, Probudite se!

Bog i Hrvati! Za Dom Uvijek Spremni!

Pričaonica HSP-a 1861

Pokrenuli smo pričaonicu HSP-a 1861 koja se odvija putem MSN-a, programa koji možete instalirati, a koji je besplatan možete ga potražiti na ovoj stranici MSN Windows Live. Potrebna je i registracija e-mail adrese kako bi se mogli prijaviti na MSN Windows Live. Nadam se da Vam te stvari ne predstavljaju prevelik problem.

Pozivamo Vas na sljedeću pravašku raspravu putem MSN-a, koja će se održati u četvrtak 08.10.2009 od 20. Sati, a naše e-mail adrese koje su Vam potrebne za stupanje u kontakt su:

hsp1861@hotmail.com ili pravas1861@hotmail.com

Pričaonica se održava već drugi tjedan za redom i zadovoljni smo odazivom naših simpatizera, ali i članova drugih stranaka. Naravno da sa nama možete stupiti u kontakt uvijek kada smo online.

Upućujem Vas na jednu stranicu HSP 1861, koju je napravio jedan naš simpetizer. Hvala mu!

HSP 1861